Advokat u prekršajnom postupku može zastupati fizička lica, preduzetnike, pravna lica i odgovorna lica u pravnim licima, od prijema prekršajnog naloga ili zahteva za pokretanje postupka, pa do pravnosnažnog okončanja postupka i korišćenja pravnih lekova.
Kako se pokreće prekršajni postupak
Prekršajni postupak može biti pokrenut na osnovu zahteva ovlašćenog organa ili oštećenog, kao i na osnovu prekršajnog naloga kada lice kome je nalog izdat zahteva sudsko odlučivanje.
Prema članu 167. Zakona o prekršajima, sud postupak pokreće rešenjem na osnovu zahteva za pokretanje prekršajnog postupka ili prekršajnog naloga povodom kojeg je podnet zahtev za sudsko odlučivanje.
U prvom stepenu postupak vode prekršajni sudovi.
U postupku se utvrđuje da li je izvršen prekršaj, da li je okrivljeni za njega odgovoran i, ako odgovornost postoji, koja sankcija treba da bude izrečena.
Pravo na odbranu
Okrivljeni ima pravo da zna za koji prekršaj se tereti, da se izjasni o činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese činjenice i predloži dokaze koji mu idu u korist.
Član 93. Zakona o prekršajima garantuje okrivljenom pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.
Okrivljeni može predlagati dokaze, podnositi pravne predloge, razmatrati spise predmeta i koristiti pravna sredstva propisana zakonom.
Teret dokazivanja obeležja prekršaja i prekršajne odgovornosti, prema članu 89. Zakona o prekršajima, nalazi se na podnosiocu zahteva za pokretanje postupka.
Odbrana se zato ne svodi samo na davanje izjave pred sudom. U zavisnosti od predmeta, potrebno je analizirati činjenični opis prekršaja, način na koji su dokazi pribavljeni, zapisnike, službene evidencije, snimke, iskaze svedoka, rezultate merenja, veštačenja i druge dokaze.
Prekršajni nalog – platiti ili zahtevati sudsko odlučivanje?
Prekršajni nalog izdaje se kada je za određeni prekršaj propisana samo novčana kazna u fiksnom iznosu.
Lice koje primi prekršajni nalog ima dve osnovne mogućnosti.
Ako prihvata odgovornost, prema članu 173. Zakona o prekršajima može u roku od osam dana od prijema naloga platiti polovinu izrečene novčane kazne, čime se oslobađa obaveze plaćanja druge polovine.
Ako ne prihvata odgovornost, prema članu 174. Zakona može u roku od osam dana od prijema naloga podneti zahtev za sudsko odlučivanje.
Podnošenjem zahteva za sudsko odlučivanje lice stiče svojstvo okrivljenog i o postojanju prekršajne odgovornosti odlučuje sud.
Ako sud nakon sprovedenog postupka utvrdi da je okrivljeni odgovoran, obavezaće ga da plati puni iznos novčane kazne iz naloga, kao i troškove postupka.
Zato odluku da li platiti polovinu kazne ili zahtevati sudsko odlučivanje treba donositi nakon procene dokaza i mogućnosti odbrane, a ne samo prema visini kazne.
Šta ako se prekršajni nalog ignoriše?
Ako lice u roku od osam dana ne plati polovinu novčane kazne niti podnese zahtev za sudsko odlučivanje, smatra se da je odgovornost prihvatilo propuštanjem.
Prekršajni nalog tada postaje konačan i izvršan.
Neplaćena kazna može biti upisana u registar neplaćenih novčanih kazni i predmet postupka izvršenja.
Zbog toga ignorisanje prekršajnog naloga nije način njegovog osporavanja.
Tok postupka pred prekršajnim sudom
Nakon pokretanja postupka okrivljenom mora biti omogućeno da iznese svoju odbranu i predloži dokaze.
Sud može saslušati okrivljenog, svedoke i druga lica, izvršiti uvid u isprave i druge materijalne dokaze, odrediti veštačenje i preduzeti druge dokazne radnje potrebne za donošenje odluke.
Sud ocenjuje svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, a odluku donosi na osnovu rezultata celokupnog postupka.
U zavisnosti od okolnosti predmeta, sud može odlučiti i bez saslušanja uredno pozvanog okrivljenog ako on neopravdano izostane ili ne dostavi pisanu odbranu, a njegovo saslušanje nije nužno za pravilno odlučivanje.
Zbog toga je posebno važno pravilno pratiti dostavu sudskih pismena i blagovremeno reagovati na pozive suda.
Koje sankcije mogu biti izrečene?
Zakon o prekršajima poznaje više vrsta prekršajnih sankcija.
To su, između ostalog:
- kazne;
- kazneni poeni;
- opomena;
- zaštitne mere;
- vaspitne mere prema maloletnicima.
Od kazni mogu biti izrečene kazna zatvora, novčana kazna i rad u javnom interesu.
Prilikom odmeravanja kazne sud ceni težinu i posledice prekršaja, okolnosti pod kojima je učinjen, stepen odgovornosti, raniju kažnjavanost, lične prilike učinioca, njegovo ponašanje nakon izvršenog prekršaja i druge okolnosti od značaja za odluku.
U određenim slučajevima zakon dopušta ublažavanje kazne, oslobađanje od kazne ili izricanje opomene.
Zaštitne mere
Pored kazne, učiniocu prekršaja može biti izrečena jedna ili više zaštitnih mera kada su za to ispunjeni zakonski uslovi.
Zakon, između ostalog, predviđa:
- oduzimanje predmeta;
- zabranu vršenja određene delatnosti;
- zabranu odgovornom licu da vrši određene poslove;
- zabranu upravljanja motornim vozilom;
- obavezno lečenje;
- zabranu pristupa oštećenom ili određenom mestu;
- udaljenje stranca sa teritorije Republike Srbije;
- druge mere propisane zakonom.
Kod određenih prekršaja zaštitna mera može imati ozbiljnije praktične posledice od same novčane kazne, zbog čega je prilikom odbrane potrebno analizirati sve sankcije koje mogu biti izrečene, a ne samo iznos novčane kazne.
Saobraćajni prekršaji
Veliki broj prekršajnih postupaka odnosi se na oblast bezbednosti saobraćaja.
Pored novčane kazne, kod saobraćajnih prekršaja mogu biti propisani kazneni poeni i zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom.
Prema Zakonu o prekršajima, zabrana upravljanja motorim vozilom može se izreći u trajanju od 30 dana do jedne godine, dok se konkretni uslovi i trajanje sankcije kod određenog saobraćajnog prekršaja utvrđuju prema posebnom zakonu.
Kod profesionalnih vozača i drugih lica kojima je vozačka dozvola neophodna za rad, posledice zaštitne mere mogu biti naročito značajne.
Zbog toga je kod saobraćajnih prekršaja potrebno analizirati ne samo pitanje novčane kazne već i mogućnost izricanja kaznenih poena, zaštitnih mera i drugih posledica.
Sporazum o priznanju prekršaja
Zakon o prekršajima predviđa mogućnost zaključenja sporazuma o priznanju prekršaja.
Prema članu 233. Zakona, ovlašćeni podnosilac zahteva može predložiti okrivljenom ili njegovom braniocu zaključenje sporazuma, a takav predlog mogu podneti i okrivljeni ili njegov branilac.
Stranke mogu pregovarati o uslovima priznanja, uključujući vrstu i visinu sankcije, u granicama koje zakon dopušta.
Sporazum se može zaključiti i dostaviti sudu do donošenja prvostepene odluke.
Sporazum o priznanju ne može se zaključiti za prekršaj za koji se izdaje prekršajni nalog.
Da li je zaključenje sporazuma povoljnije od nastavka postupka zavisi od dokaza, propisane sankcije i konkretnih posledica koje određena odluka može imati za okrivljenog.
Presuda i žalba
Po sprovedenom postupku sud može okrivljenog oglasiti odgovornim, osloboditi ga odgovornosti ili postupak okončati na drugi način predviđen zakonom.
Protiv presude i određenih rešenja prekršajnog suda može se izjaviti žalba drugostepenom prekršajnom sudu.
Prema članu 258. Zakona o prekršajima, žalba se podnosi preko suda koji je doneo prvostepenu odluku, u roku od osam dana od dana dostavljanja presude ili rešenja.
Žalbom se može ukazivati na povrede postupka, pogrešnu primenu materijalnog prava, nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na odluku o sankciji, u zavisnosti od razloga koji postoje u konkretnom predmetu.
Ako je žalba izjavljena samo u korist okrivljenog, zakon propisuje zabranu preinačenja odluke na njegovu štetu u delu koji se odnosi na izrečenu sankciju.
Vanredni pravni lekovi
I nakon pravnosnažnog okončanja prekršajnog postupka zakon u određenim situacijama dopušta korišćenje vanrednih pravnih lekova.
Ponavljanje prekršajnog postupka
Prema članu 280. Zakona o prekršajima, pravnosnažno okončan postupak može se ponoviti samo iz zakonom određenih razloga.
To može biti slučaj, između ostalog, ako se pojave nove činjenice ili novi dokazi koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, ako je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili lažnom iskazu ili u drugim situacijama koje zakon izričito predviđa.
Zahtev za ponavljanje postupka nije nova žalba, već vanredno pravno sredstvo čija dopuštenost zavisi od postojanja konkretnog zakonskog razloga.
Zahtev za zaštitu zakonitosti
Zakon predviđa i zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude zbog zakonom propisanih povreda.
Za razliku od žalbe ili zahteva za ponavljanje postupka, ovaj pravni lek ne podnosi neposredno okrivljeni ili njegov branilac, već ga, pod uslovima iz člana 285. Zakona o prekršajima, podiže nadležni javni tužilac.
Neplaćena novčana kazna
Neplaćanje pravnosnažno izrečene novčane kazne može dovesti do daljeg postupka izvršenja.
Prema članu 41. Zakona o prekršajima, neplaćena novčana kazna fizičkom licu, preduzetniku ili odgovornom licu može, pod zakonskim uslovima, biti zamenjena kaznom zatvora, pri čemu se za svakih započetih 1.000 dinara određuje jedan dan zatvora, u granicama propisanim zakonom.
Sud može, kada postoje opravdani razlozi, umesto zatvora odrediti zamenu neplaćene kazne radom u javnom interesu.
Ako kažnjeno lice nakon donošenja rešenja o zameni plati kaznu, kazna zatvora ili rad u javnom interesu neće se izvršiti, odnosno započeto izvršenje će biti obustavljeno u odgovarajućem delu.
Neplaćene pravnosnažne i izvršne novčane obaveze evidentiraju se i u registru neplaćenih novčanih kazni.
Zastarelost prekršajnog postupka
Zastarelost je jedno od pitanja koje se u prekršajnom postupku mora proveriti u svakom predmetu.
Prema članu 84. Zakona o prekršajima, opšti rok za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka iznosi jednu godinu od dana izvršenja prekršaja.
Zastarelost se prekida procesnim radnjama nadležnog suda preduzetim radi vođenja postupka, nakon čega rok počinje ponovo da teče.
Pokretanje i vođenje postupka u svakom slučaju zastareva kada protekne dvostruko vreme od onog koje je propisano za zastarelost.
Za pojedine oblasti posebnim zakonom mogu biti određeni duži rokovi.
Zato se zastarelost ne može pravilno oceniti samo prema datumu izvršenja prekršaja, već je potrebno pregledati tok celog postupka i sve radnje koje su u njemu preduzete.
Maloletnici u prekršajnom postupku
Prema detetu koje u vreme izvršenja prekršaja nije navršilo 14 godina ne može se voditi prekršajni postupak.
Mlađem maloletniku, od navršenih 14 do 16 godina, mogu se izreći samo vaspitne mere.
Starijem maloletniku, od 16 do 18 godina, pod zakonom propisanim uslovima mogu se izreći vaspitne mere, kazneni poeni ili kazna.
Zakon za maloletnike predviđa poseban režim koji je usmeren ne samo na sankcionisanje već i na vaspitanje i sprečavanje ponovnog vršenja prekršaja.
Pravna pomoć advokata Borne Borića u prekršajnim postupcima
Prekršajni postupak ne treba posmatrati samo kroz visinu novčane kazne. Pre donošenja odluke važno je proveriti šta se okrivljenom stavlja na teret, kakvi dokazi postoje i da li postupak može imati dodatne posledice, kao što su kazneni poeni ili zabrana upravljanja vozilom.
Advokat Borna Borić iz Subotice pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim licima u prekršajnim postupcima, od analize prekršajnog naloga i pripreme odbrane do zastupanja pred prekršajnim sudom i izjavljivanja žalbe.
Pravna pomoć može biti posebno značajna:
- kada treba odlučiti da li platiti polovinu kazne ili zahtevati sudsko odlučivanje;
- kada stigne poziv prekršajnog suda;
- kod spornih ili protivurečnih dokaza;
- kod saobraćajnih prekršaja sa kaznenim poenima ili zabranom upravljanja;
- u postupcima protiv preduzetnika, pravnih lica i odgovornih lica;
- kod sporazuma o priznanju prekršaja;
- prilikom izjavljivanja žalbe ili procene zastarelosti.
U svakom predmetu potrebno je sagledati konkretne činjenice, dokaze i moguće posledice, a zatim odabrati način odbrane koji odgovara konkretnom slučaju.
Teme u ovoj oblasti
Razgovarajmo o Vašoj situaciji
Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.