Preskoči na sadržaj
Evgenija Kumičića 15/2, Subotica
Borna BorićAdvokat · Subotica

Imovinsko pravo

Imovinskopravni odnosi obuhvataju pitanja svojine, državine, suvlasništva, deobe imovine, službenosti, prometa nepokretnosti i sudske zaštite prava na stvarima.

Sporovi u ovoj oblasti često nastaju zbog neusklađenog faktičkog i katastarskog stanja, nerešenih odnosa između suvlasnika, dugogodišnjeg korišćenja tuđe nepokretnosti, spornih granica, službenosti prolaza ili nepravilnosti prilikom kupovine i prodaje nepokretnosti.

Pravna analiza zato obično počinje proverom dokumentacije, načina sticanja prava, stanja državine i podataka upisanih u javnim evidencijama.

Pravo svojine i njegova zaštita

Pravo svojine ovlašćuje vlasnika da stvar drži, koristi i njome raspolaže u granicama određenim zakonom.

Istovremeno, vlasnik je dužan da svoje pravo vrši tako da ne povređuje prava drugih lica.

Kada se nepokretnost koristi bez pravnog osnova ili drugo lice osporava pravo vlasnika, zakon predviđa različite oblike sudske zaštite.

Prema članu 37. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, vlasnik može tužbom zahtevati povraćaj individualno određene stvari od lica koje je drži. U takvom sporu vlasnik mora dokazati svoje pravo svojine i činjenicu da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.

Ako vlasniku stvar nije oduzeta, ali ga drugo lice neosnovano uznemirava u vršenju prava svojine, član 42. Zakona omogućava da tužbom zahteva prestanak takvog uznemiravanja.

Suvlasništvo i korišćenje zajedničke stvari

Suvlasništvo postoji kada više lica ima pravo svojine na nepodeljenoj stvari, pri čemu je udeo svakog suvlasnika određen u odnosu na celinu.

Svaki suvlasnik ima pravo da stvar drži i koristi zajedno sa ostalim suvlasnicima, srazmerno svom udelu i bez povređivanja prava drugih suvlasnika.

Za poslove redovnog upravljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji udeli zajedno čine više od polovine vrednosti stvari.

Za poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja, kao što su otuđenje cele stvari, promena njene namene, zasnivanje hipoteke ili stvarne službenosti na celoj stvari, po pravilu je potrebna saglasnost svih suvlasnika.

Zato se u sporovima između suvlasnika najpre mora utvrditi priroda sporne radnje, veličina suvlasničkih udela i obim prava svakog od njih.

Deoba suvlasničke imovine

Niko, po pravilu, nije dužan da trajno ostane u suvlasničkoj zajednici.

Član 16. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa daje suvlasniku pravo da zahteva deobu stvari, a pravo na deobu ne zastareva.

Suvlasnici mogu način deobe odrediti sporazumno.

Ako dogovor nije moguć, o deobi odlučuje sud.

Kada je moguća fizička deoba bez značajnog umanjenja vrednosti, stvar se može podeliti u naturi. Ako fizička deoba nije moguća ili bi dovela do znatnog smanjenja vrednosti stvari, zakon predviđa mogućnost deobe prodajom stvari i podelom dobijene vrednosti.

Način deobe zato zavisi od vrste nepokretnosti, broja suvlasnika, veličine njihovih udela i mogućnosti realne podele.

Održaj – sticanje svojine dugotrajnom državinom

Pravo svojine ne stiče se samo ugovorom ili nasleđivanjem.

Zakon pod određenim uslovima omogućava sticanje prava svojine i održajem, odnosno protekom zakonom određenog vremena tokom kojeg je lice imalo odgovarajuću državinu stvari.

Prema članu 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, savestan i zakonit držalac nepokretnosti može steći pravo svojine održajem protekom deset godina.

Savestan držalac nepokretnosti koji nema zakonitu državinu može, pod zakonom propisanim uslovima, steći pravo svojine protekom dvadeset godina.

Za sticanje svojine održajem nije dovoljno samo tvrditi da neko dugo koristi određenu nepokretnost. Potrebno je utvrditi prirodu državine, njenu savesnost, eventualni pravni osnov, trajanje i mogući prekid ili zastoj roka.

Održaj je naročito značajan kod starih porodičnih nepokretnosti, neusaglašenog katastarskog i faktičkog stanja i slučajeva u kojima su pravni poslovi zaključivani, ali upis prava svojine nikada nije sproveden.

Državina i smetanje državine

Državina predstavlja faktičku vlast na stvari i uživa posebnu pravnu zaštitu, nezavisno od pitanja ko je vlasnik.

To je naročito važno kod smetanja državine.

Prema članu 77. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, sudska zaštita može se tražiti u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku od jedne godine od nastalog smetanja.

U ovom postupku sud ne odlučuje o tome ko ima pravo svojine.

Prema članu 78. Zakona, zaštita se pruža prema poslednjem stanju državine i nastalom smetanju, pri čemu nisu od odlučujućeg značaja pravni osnov državine, pravo na državinu ili savesnost držaoca.

Zbog kratkih rokova za sudsku zaštitu, kod smetanja državine posebno je važno reagovati bez odlaganja.

Stvarne službenosti i pravo prolaza

Stvarna službenost omogućava vlasniku jedne nepokretnosti da, radi njenog korišćenja, u određenom obimu koristi nepokretnost drugog vlasnika ili da zahteva da se vlasnik druge nepokretnosti uzdrži od određenih radnji.

U praksi su česti sporovi koji se odnose na pravo prolaza ili prilaza, pristup poljoprivrednom zemljištu, korišćenje puta, kao i postavljanje i korišćenje vodovodnih, elektroenergetskih ili drugih instalacija.

Prema članu 51. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost može biti zasnovana pravnim poslom, odlukom državnog organa ili održajem.

Sud može ustanoviti službenost kada vlasnik jedne nepokretnosti u celini ili delimično ne može koristiti svoju nepokretnost bez odgovarajućeg korišćenja druge nepokretnosti.

Službenost se mora vršiti na način kojim se poslužna nepokretnost najmanje opterećuje.

Kupoprodaja i drugi oblici prometa nepokretnosti

Promet nepokretnosti obuhvata prenos prava svojine pravnim poslom, uz naknadu ili bez naknade.

To najčešće podrazumeva kupoprodaju, poklon i druge ugovore kojima se prenosi pravo svojine.

Kod prometa nepokretnosti nije dovoljno samo dogovoriti cenu i predati nepokretnost.

Pre zaključenja ugovora potrebno je proveriti:

  • ko je upisan kao vlasnik;
  • da li prodavac ima pravo da raspolaže nepokretnošću;
  • da li postoje hipoteke, zabeležbe, službenosti ili drugi tereti;
  • da li su objekat i posebni delovi uredno upisani;
  • da li postoje suvlasnici ili lica sa pravom preče kupovine;
  • da li postoje pravne ili faktičke okolnosti koje mogu otežati budući upis prava svojine.

Zakon o prometu nepokretnosti propisuje da se ugovor o prometu nepokretnosti zaključuje u obliku javnobeležnički potvrđene – solemnizovane isprave.

Ugovor koji nije zaključen u zakonom propisanoj formi ne proizvodi pravno dejstvo.

Sticanje svojine i upis u javni registar

Kod sticanja nepokretnosti na osnovu pravnog posla naročito je važno razlikovati zaključenje ugovora od sticanja prava svojine.

Član 33. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa propisuje da se pravo svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla stiče upisom u javnu knjigu, odnosno na drugi odgovarajući način određen zakonom.

Zbog toga se kod kupovine nepokretnosti pravna sigurnost ne završava potpisivanjem i solemnizacijom ugovora.

Potrebno je obezbediti da isprava sadrži sve elemente potrebne za upis i da se postupak upisa prava svojine pravilno sprovede.

Pravo preče kupovine

Kod prodaje pojedinih nepokretnosti zakon priznaje određenim licima pravo da pod istim uslovima imaju prednost u kupovini.

Tako je suvlasnik koji namerava da proda svoj suvlasnički deo dužan da ga prethodno ponudi ostalim suvlasnicima.

Posebna pravila postoje i kod prodaje poljoprivrednog zemljišta, gde pravo preče kupovine, pod uslovima propisanim zakonom, može imati vlasnik susednog poljoprivrednog zemljišta.

Ponuda mora sadržati podatke o nepokretnosti, cenu i ostale uslove prodaje.

Imalac prava preče kupovine ima rok od 15 dana od prijema ponude da se pismenim putem izjasni o ponudi.

Ako vlasnik proda nepokretnost bez prethodne ponude licu koje ima pravo preče kupovine ili je proda trećem licu pod povoljnijim uslovima, zakon predviđa mogućnost sudske zaštite.

Kapara, ispunjenje i raskid ugovora

Kod prometa nepokretnosti često se ugovara kapara.

Kaparu ne treba automatski izjednačavati sa pravom da bilo koja strana slobodno odustane od ugovora.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, pravne posledice kapare zavise od sadržine ugovora i od toga koja strana je odgovorna za neizvršenje.

Ako jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana, pod uslovima propisanim Zakonom o obligacionim odnosima, može zahtevati ispunjenje obaveze ili raskid ugovora, kao i naknadu štete.

Zato je kod predugovora i ugovora o prometu nepokretnosti važno jasno definisati rokove, način plaćanja, predaju nepokretnosti, posledice neizvršenja i pravnu prirodu datog novčanog iznosa.

Ništavost i poništaj ugovora

Ni svaki potpisan i solemnizovan ugovor nije nužno pravno nesporan.

Zakon o obligacionim odnosima razlikuje ništave i rušljive ugovore.

Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima može biti ništav.

Sa druge strane, ugovor može biti rušljiv ako je zaključen pod uticajem bitne zablude, prevare, nedopuštene pretnje ili u drugim zakonom propisanim situacijama.

Rokovi i pravne posledice zavise od konkretnog osnova osporavanja, zbog čega je u svakom slučaju potrebno analizirati sadržinu ugovora i okolnosti pod kojima je zaključen.

Susedski odnosi i uznemiravanje vlasnika

Pravo svojine nije neograničeno.

Vlasnik nepokretnosti dužan je da se uzdržava od radnji kojima se korišćenje druge nepokretnosti otežava preko mere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namenu nepokretnosti i mesne prilike, odnosno kojima se može prouzrokovati znatnija šteta.

Zakon kao primere navodi prenošenje dima, neprijatnih mirisa, toplote, čađi, potresa, buke i oticanje otpadnih voda.

U zavisnosti od prirode povrede, vlasniku mogu stajati na raspolaganju različiti oblici sudske zaštite, uključujući zahtev za prestanak uznemiravanja i, kada su ispunjeni uslovi, zahtev za naknadu nastale štete.

Kada angažovati advokata

Imovinskopravni odnosi često zahtevaju više od samog uvida u katastar ili sastavljanja jednog ugovora. Za pravilnu procenu pravnog položaja potrebno je sagledati osnov sticanja prava, postojeću dokumentaciju, stanje državine, upise i terete na nepokretnosti, kao i eventualne odnose sa suvlasnicima ili trećim licima.

Advokat Borna Borić pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim licima u imovinskopravnim pitanjima, kako u fazi pravnog savetovanja i pripreme dokumentacije, tako i u postupcima pred sudovima, javnim beležnicima, katastrom i drugim nadležnim organima.

Pravna pomoć može obuhvatiti naročito:

  • pravnu proveru nepokretnosti pre kupovine ili prodaje;
  • analizu vlasništva, tereta, zabeležbi i drugih upisanih prava;
  • sastavljanje i pravnu proveru ugovora i predugovora;
  • zastupanje u sporovima radi utvrđenja i zaštite prava svojine;
  • rešavanje odnosa između suvlasnika i postupke deobe suvlasničke imovine;
  • postupke radi sticanja prava svojine održajem;
  • zastupanje u sporovima zbog smetanja državine;
  • utvrđivanje, ostvarivanje i zaštitu stvarnih službenosti, uključujući pravo prolaza;
  • pravnu pomoć kada faktičko stanje nepokretnosti nije usklađeno sa stanjem u javnim evidencijama;
  • zaštitu prava preče kupovine;
  • postupke radi predaje nepokretnosti i prestanka uznemiravanja prava svojine;
  • pravnu analizu i zastupanje u sporovima koji se odnose na punovažnost, izvršenje ili raskid ugovora u vezi sa imovinom.

Kod kupovine ili prodaje nepokretnosti pravna pomoć advokata može biti značajna i pre samog zaključenja ugovora. Provera dokumentacije i pravnog statusa nepokretnosti može ukazati na hipoteke, zabeležbe, službenosti, suvlasničke odnose, ograničenja raspolaganja ili druge okolnosti koje mogu uticati na pravnu sigurnost budućeg sticaoca.

U sporovima o svojini, državini, održaju ili suvlasništvu često je potrebno analizirati dokumentaciju koja je nastajala tokom više godina, a ponekad i decenija. U takvim predmetima značaj mogu imati ugovori, rešenja o nasleđivanju, ranije sudske odluke, katastarski podaci, dokazi o načinu korišćenja nepokretnosti i druge isprave.

Advokat Borna Borić svakom imovinskopravnom predmetu pristupa pojedinačno, uz prethodnu analizu činjenica, raspoloživih dokaza i pravnih mogućnosti. U zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, pravna pomoć može biti usmerena na sporazumno uređenje odnosa, sastavljanje odgovarajuće pravne dokumentacije ili pokretanje i vođenje odgovarajućeg sudskog ili drugog postupka.

Teme u ovoj oblasti

Razgovarajmo o Vašoj situaciji

Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.

Zakažite konsultacije
Pozovite Pošaljite upit