Advokat u krivičnom postupku zastupa interese osumnjičenog, okrivljenog i optuženog, ali može pružati pravnu pomoć i oštećenom krivičnim delom.
Od krivične prijave do sudskog postupka
Krivični postupak najčešće počinje u predistražnoj fazi. Krivična prijava podnosi se nadležnom javnom tužiocu, a može biti podneta i policiji ili drugom organu, koji je prosleđuje nadležnom tužilaštvu.
Predistražnim postupkom rukovodi javni tužilac, dok policija prikuplja obaveštenja, obezbeđuje tragove i dokaze i preduzima druge radnje radi otkrivanja krivičnog dela i učinioca.
Ako su ispunjeni zakonski uslovi, može se sprovesti istraga. Prema članu 295. ZKP-a, svrha istrage je prikupljanje dokaza i podataka potrebnih za odluku da li će biti podignuta optužnica ili će postupak biti obustavljen.
Istragu sprovodi javni tužilac.
Ako nakon sprovedene istrage ili prikupljenih dokaza postoje uslovi za optuženje, javni tužilac može podići optužnicu. Sud potom ispituje optužnicu i odlučuje da li postoje uslovi da se postupak nastavi pred sudom.
Poziv policije i položaj osumnjičenog
Poziv policije ne znači nužno da je lice osumnjičeno za krivično delo. Policija može pozvati građanina radi prikupljanja obaveštenja, pri čemu u pozivu mora biti naznačen razlog pozivanja i svojstvo u kome se lice poziva.
Međutim, ako postoje osnovi sumnje da je lice učinilac krivičnog dela, ono se može pozivati samo u svojstvu osumnjičenog.
U tom slučaju osumnjičeni mora biti poučen o svojim pravima, uključujući i pravo da angažuje branioca.
ZKP posebno uređuje situaciju kada osumnjičeni daje iskaz koji kasnije može biti korišćen kao dokaz. Zato je važno da pre saslušanja razume zbog čega je pozvan, za koje delo se tereti i kakve posledice može imati izjava koju daje.
Hapšenje, zadržavanje i pritvor
Hapšenje, zadržavanje i pritvor nisu ista procesna mera.
Policija može uhapsiti lice kada postoje zakonom propisani razlozi, ali je dužna da ga bez odlaganja sprovede nadležnom javnom tužiocu.
Javni tužilac može, u slučajevima propisanim članom 294. ZKP-a, osumnjičenog izuzetno zadržati radi saslušanja najduže 48 časova od časa hapšenja, odnosno odazivanja na poziv.
O zadržavanju se donosi posebno rešenje. Osumnjičeni i njegov branilac imaju pravo žalbe protiv tog rešenja.
Pritvor je stroža mera i može ga odrediti samo sud, kada postoje zakonom propisani razlozi. Samo postojanje krivične prijave ili vođenje krivičnog postupka nije dovoljno da bi pritvor bio automatski određen.
Kod svake mere lišenja slobode potrebno je posebno analizirati njen pravni osnov, razloge zbog kojih je određena, trajanje i mogućnost njenog ukidanja ili zamene blažom merom.
Pravo na branioca i obavezna odbrana
Okrivljeni ima pravo da angažuje jednog ili više branilaca. Branilac može biti angažovan i od strane određenih članova porodice i drugih lica navedenih u članu 75. ZKP-a, osim ako se okrivljeni tome izričito protivi.
U pojedinim situacijama okrivljeni mora imati branioca.
Član 74. ZKP-a propisuje slučajeve obavezne odbrane. Branilac je, između ostalog, obavezan:
- kada okrivljeni zbog svog stanja nije sposoban da se sam uspešno brani;
- kada se postupak vodi za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža kazna;
- kada je okrivljeni zadržan, pritvoren ili mu je zabranjeno da napušta stan;
- kada se okrivljenom sudi u odsustvu;
- u postupku za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja;
- tokom pregovora o zaključenju zakonom predviđenih sporazuma sa javnim tužiocem;
- u drugim slučajevima izričito propisanim ZKP-om.
Ako u slučaju obavezne odbrane okrivljeni sam ne angažuje branioca, postavlja mu se branilac po službenoj dužnosti.
Aktivna uloga odbrane u istrazi
Uloga branioca ne svodi se na prisustvo saslušanju.
ZKP omogućava osumnjičenom i braniocu da samostalno prikupljaju određene dokaze i materijal u korist odbrane, razgovaraju sa licima koja mogu pružiti korisne podatke i pribavljaju određene isprave i predmete uz saglasnost njihovih držalaca.
Odbrana može predlagati javnom tužiocu da preduzme određene dokazne radnje. Ako javni tužilac odbije predlog ili o njemu ne odluči u zakonskom roku, ZKP predviđa mogućnost obraćanja sudiji za prethodni postupak.
Osumnjičeni koji je saslušan i njegov branilac imaju pravo da, pod uslovima propisanim ZKP-om, razmatraju spise i upoznaju se sa dokazima prikupljenim tokom istrage.
Zbog toga se kvalitetna odbrana gradi tokom celog postupka, a ne tek na glavnom pretresu.
Optužnica i priprema suđenja
Kada javni tužilac smatra da postoji opravdana sumnja da je određeno lice učinilo krivično delo, može podići optužnicu.
Okrivljeni ima pravo da podnese odgovor na optužnicu u roku propisanom ZKP-om, a sud zatim ispituje da li postoje uslovi za njeno potvrđivanje.
Ako optužnica bude potvrđena, pristupa se pripremi glavnog pretresa.
U zavisnosti od vrste i složenosti predmeta može se održati pripremno ročište, na kome se stranke izjašnjavaju o optužbi, predlažu dokaze i određuju sporna činjenična i pravna pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnom pretresu.
Glavni pretres i dokazni postupak
Glavni pretres je centralna faza sudskog postupka.
Na njemu se izlaže optužba, optuženi se izjašnjava o optužbi, izvode se dokazi, saslušavaju svedoci i veštaci i raspravlja o činjenicama od značaja za donošenje presude.
Optuženi ima pravo da iznese svoju odbranu, ali nije dužan da se izjasni o optužbi niti da odgovara na pojedina pitanja.
Stranke i branilac mogu predlagati dokaze i učestvovati u njihovom izvođenju. ZKP uređuje i pravo na neposredno ispitivanje svedoka, veštaka i drugih učesnika u dokaznom postupku.
Nakon završetka dokaznog postupka slede završne reči. Poslednja reč pripada optuženom.
Presuda i žalba
Sud svoju odluku zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu.
Prema članu 421. ZKP-a, presudom sud može:
- odbiti optužbu;
- osloboditi optuženog od optužbe;
- oglasiti optuženog krivim.
Protiv prvostepene presude može se izjaviti žalba.
Žalbom se, u zavisnosti od konkretnog predmeta, mogu isticati bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i nepravilnosti u odluci o krivičnoj sankciji, troškovima i drugim delovima presude.
Zbog toga se osnovanost žalbe ne procenjuje samo na osnovu ishoda postupka, već analizom presude, izvedenih dokaza i celokupnog toka postupka.
Vanredni pravni lekovi
Pravnosnažna odluka se više ne može pobijati redovnom žalbom, ali ZKP pod strogo propisanim uslovima dopušta korišćenje vanrednih pravnih lekova.
Najznačajniji su zahtev za ponavljanje krivičnog postupka i zahtev za zaštitu zakonitosti.
Ponavljanje krivičnog postupka
Prema članu 470. ZKP-a, krivični postupak završen pravnosnažnom presudom može se ponoviti na zahtev ovlašćenog lica pod uslovima propisanim zakonom.
Član 473. ZKP-a propisuje razloge za ponavljanje postupka u korist okrivljenog.
To može biti slučaj kada se pojave nove činjenice ili novi dokazi koji mogu dovesti do oslobađanja od optužbe, odbijanja optužbe ili primene blažeg krivičnog zakona, kao i u drugim zakonom izričito propisanim situacijama.
Ponavljanje postupka ne predstavlja novu žalbu protiv pravnosnažne presude, već izuzetno pravno sredstvo koje se može koristiti samo kada postoji jedan od zakonskih razloga.
Zahtev za zaštitu zakonitosti
Prema članu 482. ZKP-a, zahtev za zaštitu zakonitosti može se podneti protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda, odnosno zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju.
Razlozi za podnošenje uređeni su članom 485. ZKP-a.
Kada ovaj pravni lek koristi okrivljeni, mogućnost njegovog podnošenja ograničena je na određene povrede zakona koje ZKP izričito navodi.
Okrivljeni zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti isključivo preko branioca, što izričito propisuje član 483. ZKP-a.
Pre podnošenja vanrednog pravnog leka potrebno je analizirati pravnosnažne odluke, prethodno izjavljene pravne lekove, tok postupka i postojanje konkretnog zakonskog razloga.
Prava oštećenog u krivičnom postupku
Oštećeni nije samo lice koje se obaveštava o ishodu postupka.
Član 50. ZKP-a daje mu niz procesnih prava. Oštećeni može, između ostalog, predlagati dokaze, postaviti imovinskopravni zahtev, angažovati punomoćnika iz reda advokata, razmatrati spise pod zakonom propisanim uslovima, prisustvovati glavnom pretresu i učestvovati u izvođenju dokaza.
Oštećeni ima pravo i da bude obavešten ako javni tužilac ne preduzme ili odustane od krivičnog gonjenja.
Šta ako javni tužilac odbaci krivičnu prijavu?
Ako javni tužilac za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti odbaci krivičnu prijavu, obustavi istragu ili odustane od gonjenja pre potvrđivanja optužnice, oštećeni ima pravo da podnese prigovor neposredno višem javnom tužiocu.
Prema članu 51. ZKP-a, rok za prigovor je osam dana od prijema obaveštenja i pouke.
Ako oštećeni nije obavešten o odluci, prigovor može podneti u roku od tri meseca od dana donošenja odgovarajuće odluke javnog tužioca.
Preuzimanje krivičnog gonjenja
Ako javni tužilac nakon potvrđivanja optužnice odustane od optužbe, oštećeni pod zakonom propisanim uslovima može preuzeti krivično gonjenje i zastupati optužbu.
ZKP za izjašnjenje o preuzimanju gonjenja propisuje kratke rokove, zbog čega je važno da oštećeni prati tok postupka i blagovremeno reaguje.
Krivično gonjenje po predlogu oštećenog
Za određena krivična dela gonjenje se preduzima samo ako oštećeni podnese predlog za krivično gonjenje.
Prema članu 53. ZKP-a, predlog se podnosi nadležnom javnom tužiocu u roku od tri meseca od dana kada je oštećeni saznao za krivično delo i osumnjičenog.
Ovaj institut treba razlikovati od privatne tužbe, jer se radi o različitim načinima pokretanja i vođenja krivičnog postupka.
Pravna pomoć advokata Borne Borića u krivičnim postupcima
Krivični postupak može imati ozbiljne posledice, zbog čega je važno reagovati pravovremeno i razumeti svoj procesni položaj pre nego što se preduzmu ključne radnje.
Advokat Borna Borić iz Subotice pruža pravnu pomoć osumnjičenima, okrivljenima i oštećenima u krivičnim postupcima, od prvog kontakta sa policijom ili javnim tužilaštvom, preko istrage i suđenja, do izjavljivanja žalbi i drugih pravnih sredstava.
Pravna pomoć može biti posebno značajna:
- pre davanja izjave policiji ili javnom tužiocu;
- prilikom prvog saslušanja osumnjičenog;
- u slučaju hapšenja, zadržavanja ili pritvora;
- tokom istrage i prikupljanja dokaza;
- prilikom odgovora na optužnicu;
- tokom glavnog pretresa;
- prilikom izjavljivanja žalbe;
- prilikom procene uslova za vanredni pravni lek;
- kada oštećeni želi da zaštiti svoja procesna prava ili ostvari imovinskopravni zahtev.
Svaki krivični predmet zahteva zasebnu procenu činjenica, dokaza i procesnog položaja. Zbog toga se način odbrane ili zastupanja određuje prema okolnostima konkretnog slučaja, a ne po unapred određenom obrascu.
Razgovarajmo o Vašoj situaciji
Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.