Preskoči na sadržaj
Evgenija Kumičića 15/2, Subotica
Borna BorićAdvokat · Subotica

Porodično pravo

Porodičnopravni odnosi često se odnose na pitanja koja imaju neposredan uticaj na svakodnevni život, odnose između roditelja i dece, imovinu i egzistencijalnu sigurnost članova porodice.

Porodični zakon Republike Srbije uređuje brak i odnose u braku, vanbračnu zajednicu, odnose roditelja i dece, izdržavanje, imovinske odnose u porodici, usvojenje, hraniteljstvo, starateljstvo i zaštitu od nasilja u porodici.

Advokat u porodičnim sporovima može pružiti pravnu pomoć od prvog savetovanja i pokušaja sporazumnog rešavanja odnosa, preko sastavljanja sporazuma i tužbi, do zastupanja pred sudom i drugim nadležnim organima.

Razvod braka

Brak može prestati razvodom na osnovu sporazuma supružnika ili po tužbi jednog od njih.

Prema članu 40. Porodičnog zakona, supružnici imaju pravo na sporazumni razvod ako zaključe pisani sporazum o razvodu.

Kada supružnici imaju zajedničku maloletnu decu, sporazum mora obuhvatiti i pitanje vršenja roditeljskog prava.

Porodični zakon predviđa i da sporazum o razvodu obuhvata sporazum o deobi zajedničke imovine.

Ako sporazum nije moguć, svaki supružnik ima pravo da zahteva razvod braka kada su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili kada se zajednica života objektivno više ne može ostvarivati, što propisuje član 41. Porodičnog zakona.

Razvod po tužbi ne zahteva saglasnost drugog supružnika.

Vršenje roditeljskog prava

Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno, a roditelji su ravnopravni u njegovom vršenju.

Kada roditelji ne žive zajedno, roditeljsko pravo može se vršiti zajednički ili samostalno.

Zajedničko vršenje roditeljskog prava moguće je ako roditelji postignu pisani sporazum i ako sud proceni da je takav način vršenja roditeljskog prava u najboljem interesu deteta.

Ako roditelji ne postignu sporazum ili sud oceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku donosi sud.

Kod samostalnog vršenja roditeljskog prava sud odlučuje kod kog roditelja će dete živeti, koliki će biti doprinos drugog roditelja za izdržavanje i na koji način će se održavati lični odnosi deteta sa roditeljem sa kojim ne živi.

Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo i dalje ima pravo i dužnost da izdržava dete, održava lične odnose sa njim i zajedno sa drugim roditeljem odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta.

Takva pitanja naročito uključuju obrazovanje, veće medicinske zahvate, promenu prebivališta deteta i raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti.

Najbolji interes deteta

Najbolji interes deteta predstavlja osnovno načelo porodičnog prava.

Porodični zakon propisuje da se svako mora rukovoditi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se na njega odnose.

Zbog toga sud pri odlučivanju o roditeljskom pravu ne polazi od toga koji roditelj „ima veće pravo“ na dete, već procenjuje šta je u konkretnim okolnostima najbolje za dete.

Pre donošenja odluke o vršenju ili lišenju roditeljskog prava sud pribavlja nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge stručne ustanove.

Pravo deteta da izrazi mišljenje

Dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo da ga slobodno izrazi.

Mišljenju deteta mora se posvetiti odgovarajuća pažnja u skladu sa njegovim godinama i zrelošću.

Dete koje je navršilo 10 godina može neposredno izraziti svoje mišljenje u sudskom ili upravnom postupku u kojem se odlučuje o njegovim pravima.

Dete koje je navršilo 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može, pod uslovima propisanim zakonom, odlučiti sa kojim će roditeljem živeti i o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.

Mišljenje deteta jeste veoma važno, ali se u svakom konkretnom slučaju procenjuje zajedno sa njegovim najboljim interesom i drugim okolnostima.

Lični odnosi deteta sa roditeljem

Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.

Ovo pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.

Način održavanja odnosa može obuhvatiti redovne susrete, boravak tokom vikenda, praznika i školskih raspusta, kao i druge oblike komunikacije.

Ako roditelji ne mogu da se dogovore, način održavanja ličnih odnosa određuje sud.

Sprečavanje kontakta deteta sa drugim roditeljem može, u zavisnosti od okolnosti, imati značaj i za procenu načina na koji roditelj vrši roditeljsko pravo.

Izdržavanje deteta – alimentacija

Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja.

Visina izdržavanja ne određuje se prema unapred utvrđenom jedinstvenom iznosu, već prema potrebama deteta i mogućnostima roditelja koji daje izdržavanje.

Član 160. Porodičnog zakona propisuje da se uzimaju u obzir godine deteta, zdravlje, obrazovanje, imovina, prihodi i druge okolnosti, kao i prihodi, imovina, mogućnost zaposlenja i druge obaveze roditelja koji daje izdržavanje.

Ako se izdržavanje određuje u procentu od redovnih mesečnih primanja, ono se, po pravilu, određuje između 15% i 50% tih primanja.

Kada je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da mu omogući najmanje onakav životni standard kakav uživa roditelj koji je dužan da daje izdržavanje.

Visina alimentacije može se kasnije povećati ili smanjiti ako se okolnosti bitno promene.

Izdržavanje punoletnog deteta

Obaveza izdržavanja ne prestaje nužno punoletstvom deteta.

Punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, najkasnije do navršene 26. godine života.

Punoletno dete koje je nesposobno za rad i nema dovoljno sredstava za izdržavanje može imati pravo na izdržavanje i nakon tog uzrasta, dok takvo stanje traje.

Izdržavanje supružnika i vanbračnog partnera

Pravo na izdržavanje može, pod zakonskim uslovima, postojati i između supružnika i vanbračnih partnera.

Supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nezaposlen je ili nesposoban za rad, može zahtevati izdržavanje od drugog supružnika, u skladu sa njegovim mogućnostima.

Isto načelo se primenjuje i na vanbračne partnere pod uslovima propisanim zakonom.

Izdržavanje bivšeg supružnika posle razvoda, po pravilu, ne može trajati duže od pet godina, osim kada postoje naročito opravdani razlozi.

Zajednička i posebna imovina supružnika

Porodični zakon razlikuje posebnu i zajedničku imovinu supružnika.

Posebnu imovinu, između ostalog, čini imovina koju je supružnik stekao pre braka, kao i imovina stečena tokom braka nasleđem, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isključivo prava.

Zajednička imovina je, prema članu 171. Porodičnog zakona, imovina koju su supružnici stekli radom tokom trajanja zajednice života u braku.

Za zajedničku imovinu nije odlučujuće samo ko je formalno upisan kao vlasnik ili na čije ime je kupljena određena stvar.

Prilikom procene udela mogu biti značajni prihodi supružnika, vođenje domaćinstva, briga o deci, staranje o imovini i druge okolnosti koje su doprinele sticanju i očuvanju zajedničke imovine.

Deoba bračne tekovine

Zajednička imovina može biti podeljena sporazumno ili sudskim putem.

Ako se supružnici dogovore, mogu zaključiti sporazum o deobi zajedničke imovine u zakonom propisanoj formi.

Ako dogovor nije moguć, deobu vrši sud.

Zakon polazi od pretpostavke da su udeli supružnika jednaki, ali svaki supružnik može dokazivati da je njegov doprinos sticanju zajedničke imovine bio veći.

Deoba zajedničke imovine može se vršiti tokom trajanja braka ili nakon njegovog prestanka.

Vanbračna zajednica i imovina

Porodični zakon priznaje određena prava i vanbračnim partnerima.

Vanbračna zajednica je trajnija zajednica života muškarca i žene između kojih ne postoje bračne smetnje.

Imovina koju vanbračni partneri steknu radom tokom trajanja zajednice života predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

Na njihove imovinske odnose shodno se primenjuju pravila koja važe za supružnike.

U praksi je kod vanbračne zajednice često najpre potrebno dokazati postojanje i trajanje same zajednice, a zatim poreklo imovine i doprinos svakog partnera njenom sticanju.

Utvrđivanje i osporavanje očinstva

Porodični zakon uređuje i pitanja utvrđivanja i osporavanja očinstva.

Ocem deteta rođenog u braku smatra se muž majke, dok se očinstvo deteta rođenog van braka može utvrditi priznanjem ili pravnosnažnom sudskom presudom.

Ako očinstvo nije priznato, postupak za njegovo utvrđivanje može se pokrenuti pred sudom.

Zakon takođe uređuje ko može osporavati očinstvo i u kojim rokovima.

Kod ovih sporova posebno je važno voditi računa o zakonskim rokovima i licima koja moraju učestvovati u postupku.

Lišenje roditeljskog prava

Roditeljsko pravo može biti potpuno ili delimično oduzeto kada roditelj zloupotrebljava svoja prava ili ozbiljno zanemaruje roditeljske dužnosti.

Potpuno lišenje moguće je, između ostalog, u slučajevima zlostavljanja deteta, napuštanja, grubog zanemarivanja, izbegavanja izdržavanja ili ozbiljnog sprečavanja odnosa deteta sa drugim roditeljem.

Delimičnim lišenjem roditelj može biti lišen pojedinih prava i dužnosti.

Ni potpuno ni delimično lišenje roditeljskog prava ne ukida obavezu roditelja da izdržava dete.

Roditeljsko pravo može biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen tog prava.

Zaštita od nasilja u porodici

Porodični zakon zabranjuje nasilje u porodici.

Nasiljem se smatra ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.

To ne obuhvata samo fizičko nasilje, već i pretnje, ograničavanje slobode kretanja ili komunikacije, vređanje, zastrašivanje i druga drska, bezobzirna ili zlonamerna ponašanja.

Sud može odrediti jednu ili više mera zaštite, uključujući:

  • iseljenje učinioca iz porodične kuće ili stana;
  • useljenje žrtve u porodični stan ili kuću;
  • zabranu približavanja;
  • zabranu pristupa mestu stanovanja ili rada;
  • zabranu daljeg uznemiravanja.

Mere zaštite mogu se izreći bez obzira na to ko je vlasnik ili zakupac nepokretnosti.

Postupci za zaštitu od nasilja u porodici su naročito hitni.

Usvojenje, hraniteljstvo i starateljstvo

Porodično pravo uređuje i zaštitu dece bez odgovarajućeg roditeljskog staranja.

Usvojenje se zasniva odlukom organa starateljstva i može se zasnovati samo ako je u najboljem interesu deteta.

Hraniteljstvo se takođe zasniva odlukom organa starateljstva i predstavlja oblik zaštite deteta koji ne proizvodi ista pravna dejstva kao usvojenje.

Pod starateljstvo se mogu staviti dete bez roditeljskog staranja i, pod zakonskim uslovima, punoletno lice kome je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost.

Ovi postupci imaju posebna pravila i zahtevaju individualnu procenu okolnosti svakog konkretnog slučaja.

Posebnosti porodičnih sudskih postupaka

Porodični sporovi imaju određene procesne posebnosti.

Postupci koji se odnose na dete ili roditelja koji vrši roditeljsko pravo su hitni, a pojedini postupci, poput sporova za zaštitu prava deteta, izdržavanje i zaštitu od nasilja u porodici, naročito su hitni.

Javnost je u porodičnim sporovima isključena.

Sud u ovim postupcima ima šira ovlašćenja nego u klasičnim građanskim sporovima i može utvrđivati činjenice i kada ih stranke nisu iznele, naročito kada je potrebno zaštititi dete ili drugi posebno zaštićeni porodični interes.

Pravna pomoć advokata Borne Borića u porodičnim sporovima

Advokat Borna Borić iz Subotice pruža pravnu pomoć i zastupanje u različitim oblastima porodičnog prava, od pravnog savetovanja i pokušaja sporazumnog rešavanja odnosa do sastavljanja podnesaka i zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim organima.

Pravna pomoć može obuhvatiti naročito:

  • sporazumni razvod braka i pripremu potrebnih sporazuma;
  • zastupanje u postupku razvoda braka po tužbi;
  • postupke u vezi sa zajedničkim ili samostalnim vršenjem roditeljskog prava;
  • sporove u vezi sa poveravanjem deteta i održavanjem ličnih odnosa sa drugim roditeljem;
  • određivanje, povećanje ili smanjenje izdržavanja – alimentacije;
  • zastupanje u postupcima deobe zajedničke imovine supružnika;
  • imovinske sporove između vanbračnih partnera;
  • utvrđivanje i osporavanje očinstva;
  • postupke za potpuno ili delimično lišenje, kao i vraćanje roditeljskog prava;
  • postupke zaštite od nasilja u porodici;
  • druge porodičnopravne postupke u kojima je potrebno zaštititi prava roditelja, deteta ili drugog člana porodice.

Kod porodičnih sporova važno je da se pre pokretanja postupka sagledaju ne samo neposredni pravni zahtevi već i posledice koje određena odluka može imati na buduće odnose članova porodice.

Posebno kada su uključena maloletna deca, način vođenja postupka treba prilagoditi njihovom najboljem interesu i nastojati da se konflikt između roditelja ne produbljuje više nego što je neophodno radi zaštite prava stranke i deteta.

Advokat Borna Borić svakom porodičnopravnom predmetu pristupa pojedinačno, uz prethodnu analizu činjenica, dokumentacije i pravnih mogućnosti. Kada okolnosti slučaja to dopuštaju, cilj može biti postizanje sporazumnog i održivog rešenja, dok se u situacijama u kojima dogovor nije moguć pravna zaštita ostvaruje kroz odgovarajući sudski ili drugi zakonom predviđen postupak.

Teme u ovoj oblasti

Razgovarajmo o Vašoj situaciji

Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.

Zakažite konsultacije
Pozovite Pošaljite upit