Preskoči na sadržaj
Evgenija Kumičića 15/2, Subotica
Borna BorićAdvokat · Subotica

Lišenje roditeljskog prava

Lišenje roditeljskog prava je ozbiljna mera koju određuje sud. Pregled objašnjava osnove, ko pokreće postupak, kako teče, kakve su posledice i kada se pravo može vratiti.

Lišenje roditeljskog prava je najteža mera u porodičnom pravu, pa se o njoj odlučuje pažljivo i uz stalnu brigu o detetu. Tekst daje opšti pregled, bez procene ijednog konkretnog slučaja, i objašnjava šta se pod ovim pojmom podrazumeva, kako teče postupak i šta sledi posle odluke. Zasnovan je na Porodičnom zakonu („Sl. glasnik RS“, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon, 6/2015 i 109/2025 – dr. zakon).

Šta znači lišenje roditeljskog prava

Roditeljsko pravo je pravo i dužnost roditelja da se staraju o detetu: da ga čuvaju i podižu, vaspitavaju, školuju, zastupaju, izdržavaju i upravljaju njegovom imovinom. Lišenje znači da sud roditelju te ovlašćenja oduzima, i to ili sva (potpuno lišenje) ili samo neka (delimično lišenje).

Porodični zakon poznaje i mere korektivnog nadzora nad vršenjem roditeljskog prava. Organ starateljstva, odnosno centar za socijalni rad, može, na primer, roditelje upozoriti na nedostatke, uputiti ih u savetovalište ili zahtevati da polože račun o upravljanju imovinom deteta. Međutim, prethodno izricanje tih mera nije u svakom slučaju uslov da sud odlučuje o lišenju roditeljskog prava; odlučujuće su konkretne okolnosti i najbolji interes deteta.

Zbog čega roditelj može biti lišen prava

Potpuno lišenje dolazi u obzir kada roditelj zloupotrebljava roditeljska prava ili grubo zanemaruje dužnosti. Zakon, između ostalog, navodi:

  • zloupotrebu: fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje deteta, izrabljivanje radom, podsticanje na krivična dela ili navikavanje na rđave sklonosti;
  • grubo zanemarivanje: napuštanje deteta, nebriga o detetu sa kojim roditelj živi, izbegavanje izdržavanja ili ličnih odnosa, kao i namerno izbegavanje da se stvore uslovi za zajednički život sa detetom smeštenim u ustanovu.

Delimično lišenje moguće je kada roditelj nesavesno vrši prava ili dužnosti. Sud tada oduzima samo pojedina ovlašćenja. Roditelju koji vrši roditeljsko pravo mogu se oduzeti, na primer, čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje ili upravljanje imovinom deteta, a roditelju koji ga ne vrši pravo na lične odnose i na odlučivanje o bitnim pitanjima. Da li su razlozi ispunjeni, ceni sud na osnovu dokaza.

Ko pokreće postupak

Tužbu za lišenje roditeljskog prava mogu podneti dete, drugi roditelj, javni tužilac i organ starateljstva. Zakon predviđa i da zdravstvene i obrazovne ustanove, ustanove socijalne zaštite i drugi organi imaju pravo i dužnost da o razlozima za lišenje obaveste javnog tužioca ili organ starateljstva. Osoba koja ima saznanja da je dete ugroženo može i sama da se obrati centru za socijalni rad.

O lišenju sud ne mora da odlučuje samo u posebnoj parnici. Može o tome odlučiti i presudom u bračnom sporu, u sporu za vršenje roditeljskog prava ili u sporu za zaštitu prava deteta.

Kako teče postupak

Postupak za lišenje roditeljskog prava zakon smatra naročito hitnim. Prvo ročište zakazuje se u roku od osam dana od prijema tužbe u sud, a drugostepeni sud odlučuje u roku od 15 dana od dostavljanja žalbe. Sud je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta, a javnost je isključena.

Pre odluke sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za porodične odnose. Dete od 10 godina može slobodno i neposredno da izrazi mišljenje, a ako sud oceni da dete kao stranka nije na odgovarajući način zastupano, postavlja mu privremenog zastupnika.

Postupak se ne može završiti kao običan građanski spor: ne može se doneti presuda zbog propuštanja ni na osnovu priznanja ili odricanja, a stranke ne mogu da zaključe sudsko poravnanje. Pored toga, sud u porodičnim postupcima ima šira ovlašćenja da sâm utvrđuje činjenice. Roditelj protiv koga se vodi postupak zato treba da se pripremi za prvo ročište, koje se zakazuje u kratkom roku.

Posledice odluke

Potpuno lišenje oduzima sva prava i dužnosti roditelja, osim dužnosti da izdržava dete. To zadržava i delimično lišenje, koje se odnosi samo na određena ovlašćenja. Uz odluku sud može odrediti i mere zaštite od nasilja u porodici.

Kada je jedan roditelj potpuno lišen prava, drugi roditelj po pravilu samostalno vrši roditeljsko pravo. Ako su oba roditelja potpuno lišena, dete se smatra detetom bez roditeljskog staranja, pa dolazi u obzir starateljstvo. Lice lišeno roditeljskog prava, potpuno ili delimično, ne može biti postavljeno za staratelja, a potpuno lišenom roditelju roditeljsko pravo prestaje. Pravnosnažna odluka upisuje se u matičnu knjigu rođenih.

Vraćanje roditeljskog prava

Lišenje nije nužno trajno. Zakon dozvoljava da se roditeljsko pravo vrati kada prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen. Tužbu za vraćanje može podneti i sam roditelj koji je lišen prava, pored lica koja mogu da traže lišenje. Sud procenjuje da li su razlozi zaista prestali, a kao i u drugim sporovima o deci, vodeće je pitanje šta odgovara detetu. Roditelju je zato korisno da dokumentuje promene: stalno stanovanje i zaposlenje, lečenje ili savetovanje, redovne kontakte sa detetom i ispunjavanje obaveze izdržavanja.

Kada ima smisla pravna analiza

Pravna analiza ima smisla kada je postupak pokrenut ili se razmatra njegovo pokretanje, kako bi se sagledalo koje se činjenice i dokazi mogu iznositi i koji su procesni koraci mogući. Zbog hitnosti postupka rokovi su kratki. Ishod zavisi od okolnosti svakog slučaja i ne može se unapred predvideti. Više o ostalim pitanjima nalazi se na stranici Porodično pravo.

Razgovarajmo o Vašoj situaciji

Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.

Zakažite konsultacije
Pozovite Pošaljite upit