Reč „staratelj“ ljudi često koriste za svakoga ko se stara o tuđem detetu, ali u zakonu ona ima uži smisao. Starateljstvo nad detetom je poseban pravni odnos koji se zasniva odlukom nadležnog organa, a ne rođenjem ili dogovorom. Ako vas zanima s kojim će roditeljem dete živeti nakon razvoda, to je drugo pitanje (vršenje roditeljskog prava), o kome više na stranici Porodično pravo. Tekst daje opšti pregled prema Porodičnom zakonu („Sl. glasnik RS“, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon, 6/2015 i 109/2025 – dr. zakon); svaka situacija ima svoje okolnosti.
Kada dete dolazi pod starateljstvo
Prema Porodičnom zakonu pod starateljstvo se stavlja dete bez roditeljskog staranja. Zakon u delu o hraniteljstvu navodi ko se tako smatra, pa to može biti dete:
- koje nema žive roditelje;
- čiji su roditelji nepoznati ili im je boravište nepoznato;
- čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti;
- čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost, na primer zato što su i sami maloletni;
- čiji se roditelji ne staraju o njemu ili se staraju na neodgovarajući način.
Zakon poznaje i starateljstvo nad punoletnim licem lišenim poslovne sposobnosti, ali to je zasebna tema i ovde se ne obrađuje.
Ko pokreće postupak i ko odlučuje
Poslove starateljstva obavlja centar za socijalni rad, koji zakon zove organ starateljstva. On postupak pokreće po službenoj dužnosti. Inicijativu, međutim, mogu da podnesu i zdravstvene i obrazovne ustanove, ustanove socijalne zaštite, pravosudni i drugi državni organi, udruženja i građani. Zato i građanin koji zna za dete bez odgovarajućeg staranja može da pokrene inicijativu tako što će o tome obavestiti centar.
Postupak je hitan. Zakon predviđa da organ starateljstva privremeni zaključak o smeštaju štićenika donese u roku od 24 sata od saznanja za potrebu za starateljstvom, da popis imovine, ako je ima, izvrši najkasnije u roku od osam dana, a da rešenje o stavljanju pod starateljstvo donese odmah, a najkasnije u roku od 30 dana. Rešenje sadrži plan staranja. Žalba se podnosi ministarstvu nadležnom za porodičnu zaštitu u roku od 15 dana od prijema rešenja.
Ko može biti staratelj
Staratelj mora imati lična svojstva i sposobnosti potrebne za tu dužnost i mora da pristane na nju. Prvenstveno se postavljaju lica bliska štićeniku, poput srodnika ili hranitelja, osim ako interes štićenika nalaže drugačije. Organ starateljstva najpre pokušava da dete smesti u porodicu srodnika. Štićenik od 10 godina koji je sposoban za rasuđivanje ima pravo da predloži lice koje želi za staratelja.
Zakon izričito navodi ko ne može biti staratelj: lice lišeno poslovne sposobnosti, lice lišeno roditeljskog prava (potpuno ili delimično), lice čiji su interesi suprotni interesima štićenika i lice od koga se, zbog odnosa sa štićenikom ili njegovom porodicom, ne može očekivati da će dužnost obavljati pravilno.
Šta staratelj sme sam, a šta uz saglasnost
Staratelj se o štićeniku stara savesno: o njegovoj ličnosti, zastupanju, sredstvima za izdržavanje i imovini. Kod maloletnog štićenika to znači i da radi na pripremi deteta za samostalan život kroz vaspitanje i obrazovanje, a zakon od staratelja traži i da štićenika posećuje i neposredno proverava uslove u kojima živi.
Staratelj zastupa štićenika kao što roditelj zastupa dete, ali uz kontrolu organa starateljstva. Prethodna saglasnost organa potrebna je, između ostalog, za odluku o školovanju, o medicinskom zahvatu i za pravne poslove štićenika starijeg od 14 godina. Imovinom koju dete nije steklo radom staratelj samostalno upravlja u okviru redovnog upravljanja, a za više od toga i za raspolaganje potrebna je saglasnost. Jednom godišnje, do kraja februara, podnosi izveštaj o štićeniku i imovini, a ima pravo na naknadu opravdanih troškova i na nagradu.
Po čemu se razlikuje od roditeljskog prava
Roditeljsko pravo pripada majci i ocu i postoji po samom zakonu. Starateljstvo nastaje tek odlukom organa starateljstva, sa planom staranja i stalnim nadzorom. Štićenik ima poslovnu sposobnost jednaku kao dete pod roditeljskim staranjem. Razlika je u tome što staratelj za važnije odluke mora da traži prethodnu saglasnost organa starateljstva i što redovno polaže račun o svom radu.
Starateljstvo se razlikuje i od hraniteljstva, koje je smeštaj deteta u porodicu hranitelja i može se zasnovati i dok dete ima roditelje, ako ima smetnje u psihofizičkom razvoju ili poremećaj u ponašanju. Usvojenjem starateljstvo prestaje.
Kako starateljstvo prestaje
Starateljstvo prestaje, između ostalog, kada štićenik postane punoletan, kada pre punoletstva stekne potpunu poslovnu sposobnost ili kada bude usvojen. Može da prestane i kada roditelj koji je dete zanemarivao počne da se o njemu pravilno stara, odnosno kada pravnosnažna sudska odluka vrati roditeljsko pravo. Staratelja organ razrešava bez odlaganja ako je zloupotrebio prava ili grubo zanemario dužnosti, a protiv rešenja o razrešenju žalba je moguća u roku od 15 dana.
Kada se obratiti advokatu
Pravna analiza može biti od koristi srodnicima koji razmatraju preuzimanje staranja o detetu, roditeljima koji osporavaju odluku organa starateljstva i licima koja žele da razumeju svoja prava i obaveze kao staratelji. U zavisnosti od okolnosti, može se razmotriti i žalba ili drugi postupak. Više o ostalim pitanjima nalazi se na stranici Porodično pravo.
Razgovarajmo o Vašoj situaciji
Svaki slučaj je drugačiji. Na konsultacijama dobijate procenu koja se odnosi baš na Vaš slučaj.